...da vam pozelim samo srecne praznike...ove godine necu praviti rekapitulaciju dogadjala...vec sam to kroz povremene postove odradila...nema potrebe za ponavljanjem...sve u svemu,najbitnije je da se ono moje nezvanicno pravilo promenilo...ono da mi je svaka parna godina dobra,a neparna losa...zivot me je sam demantovao i pokazao mi da dve za redom mogu biti jako lose i da ova neparna koja je pri samom kraju moze ispasti jako dobra...i drago mi je sto je tako,vise volim kad ne mogu da predvidim u kom toku ce nesto ici...mozda me iznenadi pozitivno...zato za sledecu ne predvidjam nista i ne nadam se nicemu...cekam da me demantuje i da me prijatno iznenadi...isto to zelim i svima vama,koji me pratite...neka vas nova 2010. prijatno iznenadi
...SRECNA NOVA GODINA,BOZIC I SVI PREDSTOJECI PRAZNICI I SVE NAJBOLJE ZELI VAM TRESNJICA...
P.S.Ja odoh malo da odmorim u rodnom kraju,citamo se kad se vratim
prezirem praznike i sve cime ljudi svetkuju prolaznost...ja kao hipohondar sebi ne mogu da dopustim da slavim dane koji dolaze....ali mogu da zalim svaki dan koji je prosao ; )))
Iz ove ruzne 2009. zaboravi sve sto je ruzno bilo, secaj se samo stvari koja su ti srce ispunila toplinom. I zelim da ti bar svaki drugi dan sledece, one nove godine, srce obasja zrak ljubavi, srece i mira, Sve najlepse u novoj godini, i dobar provod dok cekas istu ;)
anagarika,ja koliko ih volim,toliko i ne,ali o tome cu neki drugi put,mada vec sam skrabala na tu temu ;) jesenka,'dimo se :* panterko,hvala na lepim zeljama! zelim sve najbolje,nikoli,baki i tebi :*
pon - 21.12.2009
U potrazi za izgubljenim samopouzdanjem
Cesto me u poslednje vreme pitaju: “A kako si ti uopste pocela sa njim?”
Nije bez razloga,jer svako ko nas pogleda vidi ociglednu razliku gotovo u svemu.Ne bih se vodila onim da se suprotnosti privlace.A kako odgovor nije jednostavan i zahteva mnogo objasnjavanja,svela sam ga na dve bitne stavke.Upornost i pogresan momenat.U daljem tekstu obrazlozicu oba.
U mom ljubavnom zivotu u proteklih par godina bitna su dva muskarca i to usko povezana.Tacnije prvi me je gurnuo u ruke drugom,indirektno naravno.
Pre tacno 4 godine taj prvi se pojavio,bukvalno ni od kud,jer je na neki uvrnut nacin izasao iz mog kompjutera.Tada i pocinje moja internet postojbina.I kako taj pravi momenat nikad ne docekas ili cak mozda i ne postoji,i on je upao u pogresno vreme.Ali sada kada pogledam,taj momenat je bio pravi,nego ja nisam umela da ga iskoristim.S njim se do dana danasnjeg nista nije desilo.I to nikad nisam prebolela.
Ljudi nisu svesni da necim sto urade,mozda mogu uciniti lose i nenamerno naneti zlo.Ostro isterivanje nekog iz svog zivota,moze biti delotvorno,ali nikako dobro za onog odbacenog.Ja kao odbacena znam to.Kada se to desi,gomila stvari ti se vrti po glavi i uglavnom trazis razloge u sebi.Jer nekako ne zelis da u njemu vidis nesto lose.Lakse je ipak oprostiti sebi.Tako sam ja trazeci razloge,izgubila svoje samopouzdanje.I to je ono sto ce mi obeleziti neke odluke u daljoj ljubavnoj prici.
Posle par meseci cutanja,nakon sto sam ja potpuno izgubila veru u sebe,pojavio se ovaj drugi.Prvi put kad sam ga videla,htela sam da se okrenem i pobegnem.I sama ideja da se vidim sa njegovim drugom,bila je potpuno nenormalna.Vodila sam se ludom mislju da cu tako nesto saznati,ali sta…kao da je on o meni bilo kome pricao…Pojavio se covek vrlo neprijatnog izgleda,iz totalno drugog sveta,potpuno drugacije vaspitavan.Ali nisam pobegla.O mom skroz porazenom samopouzdanju,govori i cinjenica da sam pomislila da i nisam za nekog boljeg ili lepseg.I to samo zato sto me onaj nije hteo.A kako se u mom ljubavnom zivotu nista konkretno nije desilo godinu dana pre toga,pala sam u ruke tom totalno pogresnom coveku.
Nije to bas islo tako lako.I tu upornost stupa na scenu.Ne kaze se dzabe “ne jebe lep,nego uporan” . Ne mogu ja da se opirem i bezim,koliko on moze i ume da bude uporan.Tako je i bilo.Taj covek obelezio mi je naredne tri godine zivota.
Za vreme njegovog mandata,nista bolje se nisam osecala.I dalje me je mucila gomila pitanja.I dalje sam bila nesigurna.I samo sam tonula sve nize i nize.Ponekad imam osecaj da je samo zavrsio ono sto je njegov prethodnik zapoceo.Mada ne mogu da kazem da nije bilo i ljubavi,bilo je.Ali ona nije bila dobra za mene,jer me nije cinila boljom.
Tacno pre godinu dana krenuo je pocetak kraja te veze.Vise ni zbog savrsenog sexa nije vredelo ostajati sa njim.Pocele su sve teze razmirice i sve ruzno je izbilo na povrsinu.Ne volim da se setim tog perioda.Puno ruznih reci je izreceno,puno loseg uradjeno.
Trebalo je par meseci da prodje da bih ponovo stala na noge.Bar toliko da bih hladne glave razmislila o svemu sto mi se izdesavalo.I u martu sam donela odluku da je krajnje vreme da neke stvari dodju na svoje mesto.I krenula da radim na tome aktivno.
Sada,8 meseci kasnije,nekako mi se sve to cini tako dalekim.Uspela sam da vratim svoj izgled,napredovala sam na fakultetu.I dalje nisam prebolela prvog.O drugom ne volim da cujem da mu je dobro,jer mu zelim da pati toliko,bar dok ne otplati ono sto je meni uradio.Na ljubavnom planu se ne desava nista,ali i dalje verujem u ljubav i srecu.Znam da negde ceka i mene.Samo jos nisam otkrila gde.Ali ne gubim nadu.
I ono sto je najbitnije,moje samopouzdanje mi se vratilo.Konacno se osecam svojom,onako kako je oduvek i trebalo.
E to se zove samopouzdanje, vera u sebe i dizanje kada ti je najteže! To je ipak samo život! I znaš kako kažu - moraš da poljubiš hiljadu žaba, dok ne naletiš na princa! Hajde da verujemo da je tako!
Vijugo ;) Tanja,pa nije da mi nije zao sto se te konkretne radnje ne desavaju :))) Jesenka,javno pozivam princa da pozuri,gubim vreme sa zabama :D Lanna,bolje nisu ni zasluzili ;)
pa pile, ima toliko decaka koji jedva cekaju da ti uzvrate...i tebi bi bilo lepo sa nekim drugim, samo da otvoris oci, otkazis se od ovoga i dopustis sebi da ga upoznas.
mozda i jeste ali si "corava kod ociju" ;) pateci za ovim kojeg treba da otpises po kratkom postupku. resi se repova proslosti, pa vidis da mozda i jeste...
ha ha,bojim se da ne vredi :P al' nije problem,pogledacu sta se nudi :D
uto - 24.11.2009
Dotakni me
...a tako bih volela da sve ovo pratis...bas kao sto si me slusao onda kako pevam...kada bi se bar ti carobni momenti ponovili...mozda bi sada sve ispalo drugacije...zelim...a znam da treba da pazim sta zelim...kako kazu,mozda mi se ostvari...pa neka bude kako bude...samo neka bude...i plasim se da mislim da mozda i znas za ovo...a u stvari bih to volela...kao sto rekoh...kada bi samo znao,ne bi znao sta bi sa tim...a mozda i bi...samo da ponovo ne isceznes kao onda...samo da se ne smejes onome sto osecam...samo da ne ucinis sve ovo vreme izgubljenim...samo da mi dodjes...
saberi se malo helenice,
kako sad prizivaš njega iz prošlosti, kad si obećala da bi mogli kod mene,
da popijemo kafu,
javljam ti kad žena ode na službeni put
:)
helenice, a ti se meni dešavaš, a ne bi trebalo :))
svaka čast devojčice na prethodnom postu i trudu, pokrenula si neke stvari ovde, jer do tvog posta, mojblog je postao jedno osamljeno i napušteno mesto;
CMOOOOK!!
ma, helenice pa kad ima šta kod tebe da se uoči
:)
animacija blogera je jedno, ali ko će da pokrene ove što održavaju sajt;
danima ne menjaju sadržaj naslovne strane,
što daje jednu lošu o sajtu i govori o zapuštenosti i nebrizi
e do njih ne znam kako da dodjem,jer ne znam ko spada u tu grupu nadleznih! neurojazz,vise sam za ono sto sam ti ostavila na blogu u vidu komentara :) http://www.youtube.com/watch?v=IRYW1GGh-HY
Ma kakvi ne idem ja nigde...sada kada sam konacno povratila osecaj koji sam imala...vezan za ovo nase parce weba...a dugo nisam mogla da se osetim ovde...valjda kako sam nacula da ga nece biti vise...prevrtela stare postove i komentare...posetila blogove onih kojih vise nema,a i onih koji su tu i dalje...i shvatila da je to nesto i dalje tu,samo mi nemamo volje da to odrzavamo...jeste sjebali su nas promenom izgleda pre dve godine...ali mislim da je krajnje vreme da prestanemo da se ljutimo i pokusamo da nastavimo gde smo stali tada...cak i ako je vecina nestala...ipak nas ima...i mi smo ti koji cinimo da ovo ima dusu i dalje...probala sam da odem na drugo mesto...ne vredi...nigde nije kao ovde...kao sto su neki rekli,prva ljubav zaborava nema...ne bih mogla ispocetka da objasnjavam razloge nekih reci...puno bitnih reci je zapisano ovde...ovde sam od juna 2006. i eto nemam nameru da se povucem...3 godine mog zivota su ovekovecene ovde...imam osecaj da kada bih obrisala ovaj blog,obrisala bih citav jedan deo mog zivota...mozda zvuci kao preterivanje...ali ja sam se ovde i smejala i plakala...a to znaci da mi dusa radi ovde...a sve sto mi pokrece dusu vredi...i tako ce i ostati...
volim da kažem da sam se rodio ovde.. a od zavičaja bega nema, valjda.. sve ostalo si rekla u postu.. volim ovo mesto.. smatraj me svojim ličnim i personalnim podržavaocem..
kako je čudno posle puno vremena sresti nekog sa kim se puno kora hleba podelilo u jednom periodu života.
draga trešnjice, opustelo je ovo mesto, ja već odavno ne svraćam, malo je ondašnjih blogera, ovi sada imaju neke svoje priče sa kojima su samo oni u toku...
drago mi je što naleteh baš jutros, što sam te videla i što ti i vijugavi imate tu vašu veselu komunikaciju i dalje.
pozdrav od srca.
Trešnjice, promenada.... Uvek će biti onih kojima je već dosadilo, ili imaju neke druge razloge za odlazak, kao i pridošlica... Ništa tragično, sasvim normalno za živ blog... Mnogo autora, mnogo ćudi...
trej,hvala sto se podrske tice ;) sve ostalo smo se razumeli! more,drago more,da sam birala ciji bi komentar htela da vidim ispod posta,ispod ovakvog posta,ti bi bila medju njima! ja sam tu i dalje,ista....samo sam promenila neke ljude u zivotu..a vijugavi i ja i dalje isto :D sto je u neku ruku dobro ;) a sto se tice passa :))) Lanna,da samo sto je faza zatisja dugo trajala ;) Tanja,pogledacu cisto da ne budem u toku :D bloom,nije rec o prihvatanju novih i starih clanova,vec o ovom mestu,njegovom izgledu i karakteru :) neurojazz,razumem,samo nekako se tesko odvajam od onog sto je bilo jako dobro,a sada je samo dobro :)
Tačno, obrisala bi deo života!!! A to nemoj da dozvoliš! Blog, tj. blog prijatelji su mi pomogli i izvukli me iz bedaka, kada sam prolazila najteže trenutke u životu! Vraćali su mi veru, samopouzdanje i osmeh!!! Plakala sam i ja ove i to ne tako retko! Nekada mi se srce cepalo zbog pojedinih komentara, ali meni nije bio potreban psihoterapeut, imala sam svoj kutak ovde, svoje ljude... nekada te tako ošinu komentarom, da te trgnu i vrate u realnost... E zato ja ne idem odavde, a nemoj ni ti! Dobro je!
Puno je toga što me vezuje za ovaj blog sistem: puno reči, puno vas. I ne želim nigde dalje. A nije da nisam probao. I nije da me nema i drugde. Ali nigde nije kao ovde. Ostajemo, jasno!
Slazem se u potpunosti sa tobom. Vidis da se i ja uporno vracam (mada nikada nisam ni zelela da odem odavde, iako sam imala gomilu razloga i opravdanja) :)
neurojazz,dobro jutro,dobro je videti te ponovo ovde :) Sizife,preziveli smo kobnu nedelju :) ali vredelo je da neko pusti buvicu,vidis da se dosta nas dovuklo nazad :) a i vredelo je da idem po blogovima i ostavljam sentimentalne komentare povodom blog stanja :)))
OK je biti OVDE. I nemam ništa protiv - biti ovde. Ali jako sam dugo OVDE, a Vas je puno novih, meni nepoznatih... I sada treba da vas upoznajem, učim Vam nick-nameove, pratim Vaše zapise... Da li to treba da radim i da uradim?!
treba da radis da bi uradio jednog dana :) ja sam ovde mesec dana duze nego ti,ali sam imala uzasne pauze :) i ja nisam nova,tako da treba da upoznajes i stare i nove :)
Pa pogledaj arhivu ako mi ne verujes ili pitaj nekog starog blogera :D Hoces da kazes da sam sveza kao da sam nova :))) Pocela sam krajem juna 2006. ;)
Ma, verujem ti. Ja ljudima uvek verujem i ne proveravam istinitost njihovog tvrdjenja. Ali, eto, nisdam te zapazio, detektovao... Desava se... desava...
pet - 13.11.2009
Tada,onda i sada...
...dok je trajala 2006. puno sam pisala,bila sam i tuzna i emotivna...nisam bila zadovoljna...
...kada je dosla 2007. shvatila sam koliko je 2006. bila lepa...jer ta sledeca je bila promasaj...
...kada je dosla 2008. shvatila sam koliko je divna bila 2006. ...jer se ni dve godine kasnije nije nista promenilo,a osecanje se izgubilo...
...sada kada traje 2009. zelim da se vrati 2006. jer se osecanje vratilo,a vremena promenila...
tresnjice postoji jedna sjajna stvar u vezi proslosti a to je da je prosla i da se nikada vise nece videti ; )) proslost je prosla, sadasnjost nam nije po meri, onda ispada da je buducnost ono cime se trebamo pozabaviti : ))) sutra spremi dovoljno para da mi platis pola kile spricera, jer nisam ja placen da sa drugima delim tuzne zivotne istine : ))))))
anagarika :) moze sprices,ali tek kad se dokaze da si bio u pravu :P mada dobro to zvuci sto si rekao ;) vijugavi :) nismo se razumeli :P
uto - 22.09.2009
Ono nase sto nekad bejase
Odrasla sam u malom mestu.Na selu,kako volim da kazem.Zapravo oduvek je imalo status varosice,ali zbog ljudi i mentaliteta oduvek sam volela da ga nazivam selom.Ne pogrdno,jer svi smo mi potomci nekog seljaka.
Bas tamo provela sam citavo svoje detinjstvo.U drustvu dece koja su rasla oko mene.Tada nije bilo bitno ko je ciji i koliko para ima.Jer svi smo u sustini bili isti medju jednakima.I bili smo samo mi i niko drugi.Prinudjeni da se druzimo,prihvatamo tudje mane i nedostatke,volimo njihove vrline.
Tada su dani imali potpuno drugu boju i melodiju.Skola,domaci,pa napolje i najzad krevet.Niko nije voleo da uci,ali smo i u tome nalazili svetlu tacku,jer kad zavrsimo sa obavezama,znamo da nas ceka druzenje.I skoro uvek napolju.Malo vremena smo provodili u kucama.Cak ni kisa nije uspevala to da nam pokvari,jer bili smo manje zahtevni i nisu nam bili potrebni specijalni uslovi.Tada bismo pod kisobranima,lagano hodali pustim ulicama.Trazili zaklonjen kutak da se zavucemo.Tada je svaki dan bio dobar,samim tim sto je svanuo.
Skolu smo i voleli i ne,sto je normalno,ali smo je mnogo vise postovali nego sada.Cak i ona postajala je posebno interesantna,ako ti se neko svidi.Tada mrzis kontrolni koji te ceka sutra,ali znas da kad zvoni izlazis na odmor,koji ti daje sansu da tu osobu sretnes.Ako te makar samo pogleda,dan ne moze biti bolji.Bili smo mnogo zahvalniji.
Gajila sam takmicarski duh.Mada nikada nisam bila streber.Ucila sam ono sto sam volela i u tome uzivala.A za ostalo sam se uspesno snalazila,znala sam da moram.To sam od sebe same ocekivala.Za mene je bio poraz da se vratim kuci bez osvojene nagrade.Ne da bih sebi nesto dokazala,vec bi to znacilo da nisam istrajna u onome sto volim.
Ali iznad svega ovog,kao najvredniji pamtim jedan moment.Kada grupno krenemo sredinom nasih ulica,pevajuci neke od starih hitova.Kao da je ceo svet samo nas.I bio je.A onda smo odrasli.I otudjili se.
E, ali kad se sretnete mora da nešto proradi. NIste još? Ugovarajte "čim prije". Znam, imam sličnu priču, prijatelj živi na 130 metara vazdušnom linijom, neki drugi malo dalje, ali nas život nikako ne spaja. Razlozi nisu bitni, makar bili i najopravdaniji na svetu. Ma nek ide sve dovraga, pomislim često.
da, ali smo mi barem IMALI to, a sta ova nesretna danasnja deca?! racunari, telefoni, youtube i udri druga svog, kao neprijatelja najcrnjeg.... uzas!?:(
tu su jos uvek,mnogo sam ih bila uvecala,pa sad vracam u normalnu velicinu ;)
čet - 21.05.2009
Menjam se...
U poslednje vreme cesto prevrcem neke svoje stare postove i pitam se da li je iceg ostalo u meni od te stare tresnje…sta je to sto me je pokretalo na ispisivanje tih redova i u vecini slucajeva dovodilo do suza…menjam se…sto je u neku ruku i dobro,jer to nisu bile suze radosnice…ali nekako taj period i dalje bas volim…
Od poslednjeg posta izdesavalo se dosta toga,a kako i ne bi kad je proslo 4 meseca…ona ljubav o kojoj sam pisala koja mi je povratila veru u muski rod,vise ne postoji…ali to nije tuzna vest…ja sam tako htela,oterala sam ga…nije to bilo to…nisam mogla da podnesem da ja budem veci muskarac od svog decka…i da vaspitavam nezrelog klinca koji je zaboravio da odraste…tako da sam to prekinula…ali sam veru zadrzala…
Okrenula sam se sebi…otisla sam kod nutricioniste i uzela rezim zdrave ishrane kako bih sredila tezinu…ne zbog neizlecenih kompleksa,cisto zbog zdravlja i da bih se bolje osecala…nikako zbog drugih…i dobro mi ide vec dva meseca…
Volela bih da neki ljudi nikad nisu saznali za ovaj moj blog koji pisem…jer vise ne osecam onu slobodu da napisem sve sto mi je na dusi…sto ne znaci da sam manje iskrena sad…samo neke stvari koje bih rekla,za sada ne mogu…i volela bih da mi postovi lice na one prve…kada sam imala zelju da ovo cita samo jedna osoba…pored vas blogera koji me ne poznajete…kada su jedino bile bitne ove reci…i ne znam kako to da vratim…
u stvari ja ne znam licno nikog sa bloga,osim onog ko me je ovde i doveo na neki nacin,ali on i onako ne prati moj blog,a to i nije tako bitno! htedoh reci da su neki ljudi iz moje blize okoline mojom nepaznjom saznali da ovde pisem bez cenzure ono sto mislim,osecam i radim :) e to bih volela da promenim,ali cini mi se da je Sizifov posao laksi :)
Onda menjaj blog. Nema ti druge. Jel sad ozbiljno pitanje, da li je privatni doktor ili ne? Nutricionista. Pohvale za taj gest, ne volim one narodne dijete skrojene za svakoga, univerzalne.. nezdrave.
Svaka cast. Moja rodjaka treba da ide kod nutricioniste ali zbog zdravstvenih problema pa me zanimalo jel funkcionise to u drzavnim ustanovama. Mada je ovo manje mesto gde ja zivim :) Ide li dijeta? :)
Au.. Pa kako kuckas? :) Kazi ti njima da ti plate sto si uzgubila! :) Pa jel kako sa garderobom? Jel uzimas novu? Koliko jos planiras da oslabis, ako uopste planiras jos. Tvrdoglava si ti kad hoces! :)
koliko pitanja :D kuckam sasvim normalno,puna sam snage jer zdravo mrsavim ;) garderoba mi ne pravi problem,jer je imam iz raznih mojih perioda tezine ;) planiram jooossss...bar jos ovoliko ;) a da,tvrdoglava sam ja kad hocu i kad mi dodje ;)
Cudno da ti DveVijuge nije predlozio jos jedan zdrav vid mrsavljenja:) Znas njega :) Znaci imas garderobu sa dosta elastina, pametno :)))
pon - 19.01.2009
Na pocetku...
…veceras se Bog ponovo pojavio na nebu...23. za mene…ko zna koji put za ljudski rod…veceras ponovo sam zamislila zelju,koja kako se veruje treba da se ispuni do kraja ove godine…jedina sigurna,kao poklon sa neba…u ime onog sto smo i sto postojimo…sto produzavamo svoju vrstu…vrstu koju je On stvorio…sa nekim razlogom,dobrim verujem…i verovacu dok postojim…necu reci zelju,maler kazu ako je izreknes pre ispunjenja…ali ako se ostvari,bice zabelezeno ovde…
…ovo je moj prvi post u ovoj godini,koja je na pocetku,ali ipak odmakla od starta…godina koja je meni jako dobro pocela…ali da se vratim na kratko na zavrsetak stare,makar kao izgovor sto me nema neko vreme…
…velika i duga ljubav o kojoj vec dve i po godine pisem je zavrsena,od strane mene…kada nesto lose pocne,ne moze bolje ni da se zavrsi…samo ovaj put me je presla i zavrsila se mnogo gore nego sto sam ocekivala…jako mnogo ruznih reci je izreceno,jako mnogo losih dela uradjeno…dovoljno suza proliveno…doslo je do momenta kada vise nisam mogla da pronadjem sebe…ono vise nisam bila ja ni u kom pogledu…falila mi je moja unutrasnja sloboda,ona koju nikom ne dam…falilo mi je da slobodno pisem…da pevam…shvatila sam da je vreme izbrisalo mnoge stvari koje su cinile mene jedinstvenom…uvek sam volela svoju razlicitost i cudnovatost…zelela sam da taj neko makar shvati ko sam ja u stvari…ne da me menja…cak ni da mi lici…a dobila samo nerazumevanje…ko zna koliko vremena unazad ni moja osecanja nisu kakva su bila na pocetku…dosao je momenat kada sam morala da nastavim dalje sama…
…i umesto da provedem Novu godinu pored svega sto me gusi i sputava,otisla sam u rodni kraj…ne planirajuci bas nista…pobegla da lakse prodje bol i svoj i njegov…bila sam spremna na sve,makar i da za docek sedim sama,sto je za mene uvek bila strasna stvar…jer nisam od onih ljudi koji smatraju da je Nova godina dan kao i svaki drugi…medjutim,drugarica iz sela me povede sa sobom kod nekog njenog druga u obliznje mesto…kucno okupljanje,desetak nas…nikog ne znam…mislila sam bice mi tesko i lose…mislila sam,losa ideja…ispostavilo se da sam se bolje provela nego da sam mesecima unazad planirala gde cu…
…drustvo malo,ali fino…dugo nisam provela vece slusajuci Bijelo dugme i slicne stare stvari…dugo mi tako nesto nije prijalo…kakva promena posle dve i po godine provedene pored klasicnog narodnjaka u dusi…prisetila sam se starih vremena,izlazaka po kraju…ponovo osetila izgubljenu dusu rodnog kraja…ponovo se zaljubila u sve to…pozelela da vratim vreme i uradim drugacije neke stvari…ali se onda setih,da sve ovo ne bi izgledalo ovako,pa ni ja da se te stvari nisu izdesavale…zato necu zaliti za vremenom koje je iza mene,vec hrabro krenuti napred ka nekom novom,boljem…
…desile su se i nove ljubavi…ali ne bih sve da otkrivam u prvom ovogodisnjem postu…godina je duga…a ovo sto mi se desilo potrajace…u bilo kom obliku…ne bih da na pocetku istrosim sve reci…samo cu napomenuti da sam otkrila da osobe slicne meni jos uvek postoje i da sam vratila veru u sebe…i u muski rod…
ma ko je spominjao rodjendan?! mogu ja da pozajmim deo bilo koje pesme u svoje svrhe!? mada, meni sve ovo i zvuci kao da si ponovo rodjena, ako bas 'oces:)))...
a ti kaži, pa nek bude šta bude